Košarica 
U prapovijesti, u kamenom dobu prije 7000 godina, na području Međimurja su se nalazile prve naseobine ljudi, a nalazište na području Ferenčice pored Preloga uglavnom je izvor legendi. Željezno doba ovdje je obilježio život prapovijesnih plemena Kelta i Panona, no prvi stanovnici Međimurja o kojima postoje dokumentirani tragovi bila su keltska plemena Serretes nastanjena uz donju Muru i Serapilli uz Dravu.
Sljedeći trag o Međimurju ostavlja antički povjesničar i geograf Strabon, pišući o ovom prostoru u vremenu prelaska era, u I. stoljeću. Nazvao ga je otokom između Drave i Mure - Insula intra Dravam et Muram. Vrijeme Rimskog carstva našem je riječnom otoku nadjenulo ime Halicanum (Medjimorje), a rijekama Murus i Dravus.
Središte Međimurja je Čakovec čija povijest također seže u I. stoljeće kada se zvao Aquama. No, naziv grada danas svoje korijene pronalazi u XIII. stoljeću kada je grof Dimitrus Csaky izgradio drvenu kulu i obrambene zidine nazvane Csakathurn ili Čakov toranj. Mjesto je kasnije na dar dobio ban Stjepan I. Lacković, no najsvjetliji povijesni uspon Čakovca vezan je uz plemićku obitelj Zrinski za čije vladavine u XVI. stoljeću Čakijeva utvrda postaje gradom.
Međimurje su priželjkivale i njime vladale brojne sile, jer zanimljiv strateški položaj u sebi je nosio i vojno značenje na crti između Carigrada i Beča. Osobito uspješan u borbi protiv Otomanskog Carstva bio je Nikola Zrinski, a kasnije je Petar Zrinski, sukobljen s politikom Austrije, zatvoren i smaknut zbog veleizdaje. Međimurjem su gospodarili i češki grofovi Althan te grofovi Feštetić.
Najveći materijalni, duhovni i kulturni uspon na području Međimurja vezan je uz Zrinske, no utjecaji na etnološku povijest i pučku baštinu su raznovrsni. Etno glazba je uglavnom sjetna, folklor i običaji djelomično prošarani austrougarskim utjecajem. Govori se kajkavskim dijalektom.
